Vjerojatno ste čitali razne priče o globalnim problemima plastičnog otpada. Svi znamo da je to ogroman problem koji zahtijeva našu reakciju, pa ćemo vas poštedjeti gorkih slika zagađene prirode. Umjesto toga želimo posebno istaknuti jedan fenomen, a to je plastična boca za jednokratnu upotrebu. Uz sav napredak kojemu svjedočimo oko nas na svim poljima, posebno u ekološkim pokretima i čistoj proizvodnji, zbunjujuće je da plastične boce još uvijek nisu stvar prošlosti. Pogledajmo nevjerojatnu industriju i tržište plastičnih boca za vodu. Količina energije koja ide u proizvodnju plastičnih boca je nevjerojatna: u Sjedinjenim Državama se trenutno troši oko 50 milijuna boca godišnje. Za ovu količinu potrebno je više od 17 milijuna barela nafte – kao referenca, ova količina nafte mogla bi se koristiti za gorivo 1,3 milijuna automobila tijekom cijele godine. Pacifički Institut je prema tim brojkama procijenio da su 2006. godine za proizvodnju jedne litre flaširane vode bile potrebne tri litre vode. Nakon što se boce napune vodom u velikim tvorničkim postrojenjima, transportiraju se kamionima diljem zemlje.
Potrošnja energije se višestruko povećava kada se boce vode izvoze u inozemstvo. Boce se uglavnom obrađuju, a ne recikliraju. Kada boce konačno stignu u naš posjed, popijemo ih za nekoliko minuta i bacimo. Iako se možemo osjećatidobro sami sa sobom kada se pobrinemo da prazne boce recikliramo, moramo biti svjesni da se PET boce rijetko zapravo recikliraju.

PET je poluporozna plastika, što znači da apsorbira molekule hrane ili tekućine koje sadrži. Potrebno ga je zagrijati za sterilizaciju kako bi se uklonili ostaci, što zauzvrat najvjerojatnije uništava oblik. Iz tog razloga PET iz boca će se ili razgraditi, pročistiti i ponovno polimerizirati kako bi se napravile nove boce – to opet zahtijeva ogroman unos energije – ili će se boce pustiti u ciklus preradom usitnjenog materijala u druge proizvode, kao što je poliester tkanine, koje će opet na kraju završiti na odlagalištu otpada.

Situacija se čini posebno apsurdnom kada se uzme u obzir da 24% distribuirane vode u SAD-u čine Pepsijeva Aquafina i Coca Cola Dasani, obje su filtrirane vode iz slavine. Usput marže na flaširanu vodu dosežu i do 3000%.
Spomenimo nekoliko čvrstih činjenica koje mogu navesti da flaširana voda nije samo rasipna, već i najgora opcija: Flaširana voda je manje regulirana od vode iz slavine. Kvaliteta flaširane vode podliježe nižim propisima od vode iz slavine.

Posljednje studije su pokazale da se tvar Bisfenol A (BPA), koja se nalazi u PET i HDPE plastičnim bocama, može otkriti u 90% ljudskih tijela. Zdravstveni problemi koji su povezani s BPA uključuju, između ostalog, reproduktivne poremećaje, promjenu hormona, bolesti srca i dijabetes.

Što možemo učiniti?
Nemoguće je zanemariti ekološki i individualni utjecaj konzumacije jednokratnih plastičnih boca za vodu.
Nemojmo sudjelovati u njihovoj potrošnji – odaberimo neko bolje rješenje.